Transferne cijene
Pravila o transfernim cijenama temelje se na metodologiji OECD-a, propisana su člankom 13. Zakona o porezu na dobit te člankom 40. Pravilnika o porezu na dobit.
Pravila o transfernim cijenama odnose se na transakcije između inozemnih, ali i tuzemnih povezanih društava. Definicija povezanih društava je šira od obične vlasničke povezanosti i uključuje sve one osobe koje su na bilo koji pravni ili ekonomski način povezane, npr. imaju istog direktora. Kod tuzemnih povezanih društava dokumentacija o transfernim cijenama mora postojati kad jedno od društava primjenjuje nižu poreznu stopu, ne plaća porez na dobit ili koristi porezne gubitke za prijenos.
Dostava dokumentacije o transfernim cijenama Poreznoj upravi
Iako porezno zakonodavstvo ne propisuje određen rok za pripremu i predaju dokumentacije o transfernim cijenama, Porezna uprava u praksi traži:
- da veliki porezni obveznici dostave dokumentaciju o transfernim cijenama prilikom predaje godišnje prijave poreza na dobit
- da (svi) porezni obveznici dostave dokumentaciju odmah na zahtjev Porezne uprave
Kazne za neposjedovanje dokumentacije o transfernim cijenama
Za neposjedovanje dokumentacije o transfernim cijenama kazne su sljedeće:
· novčana kazna od 2.000 HRK do 500.000 HRK za poreznog obveznika (predstavlja porezno
nepriznati trošak)
· novčana kazna od 500 HRK do 40.000 HRK za odgovornu osobu kod poreznog obveznika
(podliježe porezu na dohodak, ako je podmirena od strane poreznog obveznika/društva)
· 20% poreza na razliku između tržišnih cijena i onih korištenih u transakcijama između
povezanih osoba,
· zatezne kamate obračunate po stopi od 14%, odnosno od 01.07.2011. godine 12%
· od 01.01.2013. godine mogući kazneni progon temeljem novog Kaznenog zakona vezano uz
odgovornost članova uprave u slučaju porezne utaje odnosno umanjenja poreza.
Pravovremenom i točnom pripremom dokumentacije o transfernim cijenama, gore navedene kazne se mogu izbjeći, a teret dokaza o primjeni tržišnih cijena u transakcijama između poveznih osoba prelazi na Poreznu upravu.
Dokazivanje tržišnih cijena
Prilikom dokazivanja tržišnih cijena, odnosno analize cijena u transakcijama između poveznih osoba, Porezna uprava koristi se bazom podataka Amadeus. Istom bazom, iako nije posebno propisana, dobro je koristiti se kod izrade studije odnosno kod usporednih analiza.
Rok zastare za nadzor transfernih cijena
Rok zastare za porezni nadzor je tri (3) godine od godine koja slijedi godinu u kojoj je trebala biti podnijeta porezna prijava (npr. za 2010. godinu rok zastare je kraj 2014. godine, a za 2014. rok zastare je kraj 2018. godine). U određenim uvjetima može se primijeniti i apsolutni rok zastare od šest (6) godina.
Obvezni elementi studije o transfernim cijenama
Zakon o porezu na dobit propisuje sljedeće obvezne elemente studije o transfernim cijenama:
- informacije o grupi i položaju poreznog obveznika unutar grupe te opis svih povezanih transakcija
- opis odabrane metode određivanja transfernih cijena, usporedne analize (benchmarking), objašnjenja i razlozi temeljem kojih je određena metoda odabrana
- pretpostavke i procjene temeljem kojih su transferne cijene utvrđene
- izračune primjenom izabrane metode vezano uz poreznog obveznika i porezne obveznike s kojima se uspoređuje
- izvore analiza transfernih cijena
Studija o transfernim cijenama mora biti na hrvatskom jeziku ili prevedena na hrvatski jezik.
Dokumentaciju iz prijašnjih godina potrebno je ažurirati za sve materijalne promjene.
Metode određivanja transfernih cijena
Za određivanje transfernih cijena, može se koristiti jednom od sljedećih metoda:
1. metoda usporedivih nekontroliranih cijena
2. metoda trgovačkih cijena
3. metoda dodavanja bruto dobiti na troškove
4. metoda podjele dobiti
5. metoda neto dobitka
Nijedna metoda nije preferencijalna niti ima prednost nad drugim metodama. Međutim odabrana metoda se mora opravdati ili obrazložiti.
Zaključno
U slučaju neposjedovanja studije o transfernim cijenama, Porezna uprava će odrediti kaznu, korigirati poreznu osnovicu te zaračunati zatezne kamate. Pravodobno pripremljena studija o transfernim cijenama je jedini način izbjegavanja kazni i dodatne porezne obveze.
